Tourismusverband der Gespanschaft Zagreb

Immaterielles Kulturerbe

Pitomo i plodno područje zagrebačkog zelenog prstena dugo je nastanjeno i ima bogatu povijest. Popis zaštićene nematerijalne kulturne baštine pohvala je izvornosti i ljepoti kulture koja se stoljećima razvijala u narodu, koji nisu pisali povijest, ali su je živjeli.

Medičarski obrt 

Svi se razveselimo kad vidimo šareni licitar, no jeste li znali da je ovaj slatki mali ukras naš predstavnik na UNESCO-ovu Popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva? Licitar je zapravo spretno izrađen komad tijesta od brašna, šećera, vode i sode bikarbone, oblikovan u posebnom kalupu te vješto obojen i ukrašen. Na našem području nekoliko je vrijednih  medičarskih obrta koje možete obići i pobliže upoznati njihovu tradiciju: Oslaković i Arko u Samoboru, Saraga u Velikoj Gorici, Bičak u Bedenici.

Kajkavski donjosutlanski (ikavski) dijalekt

Dok većinu ostalih zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobra možete opipati, donjosutlansku ikavicu morate čuti, i prilično je rijetka, pa i neobična pojava. Objašnjenje odakle ikavica uz rijeku Sutlu leži u povijesnim prilikama – veći broj čakavaca doselio se u 16. stoljeću bježeći pred Turcima i s vremenom su prihvatili lokalni način govora, no i zadržali nešto od materinskog dijalekta. Danas taj spoj živi na području Brdovca, Marije Gorice, dijela Pušće i rubnog dijela Dubravice.

Opančarski obrt Kruh Vuk

Kad tradicija jedne obitelji postane zaštićeno kulturno dobro, znate da je riječ o izuzetnom postignuću. Prije pojave modernih cipela, ručno izrađena obuća od kože vezane kožnatim remenjem bila je standard, i u široj regiji postojale su mnoge varijante. Obitelj Kruh Vuk nastavlja tradiciju te vješto izrađuje majstorske komade folklorom i nasljeđem oblikovane obuće.

Rudarska greblica

Skromna slana pita iz Ruda nije samo naše kulturno dobro nego i prvi te zasad jedini zaštićeni prehrambeni proizvod iz Zagrebačke županije. Ime je dobila po starinskom drvenom alatu za razgrtanje pepela u krušnoj peći, gdje se pekla. Postupak izrade danas je standardiziran, a sinonim za greblicu postala je pekarnica Nikl iz Ruda. Greblice se možete nauživati na sad već tradicionalnim Danima rudarske greblice.

Kraluš

Tradicijski vratni nakit za svečane prilike, koji se nosi uz narodnu nošnju, najstariji podaci dolaze s početka 20. stoljeća. Osim što je raskošan i elegantan, odavao je podatke o dobi, bračnom i društvenom statusu žene koja ga nosi. Najdragocjeniji je pleteni kraluš, dok je nešto skromniji kraluš na košic. Najpoznatiji je samoborski kraluš, a zaštićen je i svetonedeljski.

Pletena koladra

Vrsta svečanog nakita, slična kralušu, no ipak po mnogočemu jedinstvena i specifična baš za usko područje u okolici Jastrebarskog, čija povijest seže u 19. stoljeće. Izrada ogrlice je dugotrajna i složena, no nagrada je unikatan i dojmljiv ukras koji jednako dobro izgleda i uz narodnu nošnju i uz modernu večernju haljinu.

Turopoljski dijalekt

Pripada kajkavskom narječju hrvatskog jezika, ali je sasvim poseban i specifičan, zadržavši neke karakteristike iz starih vremena. Najstariji pisani tragovi dolaze iz 16. stoljeća. Neki od naših istaknutih jezikoslovaca složili su se da je turopoljski narodni govor ne samo dio lokalnog identiteta nego i hrvatsko kulturno blago.

Jurjevski ophodi Turopolja

Blagdan sv. Jurja u travnju se slavi kao dolazak proljeća i početak još jedne plodne godine, običaj potječe još iz poganskih vremena. Uključuje ophode po selima, kad mladići i djevojke obilaze seoske kuće, skupljaju darove i pjevaju pjesme o Zelenom Jurju. Vrhunac proslave je jurjevski krijes, paljenje velike lomače od slame u glavnom velikogoričkom parku i ispred zidina starog Lukavca.

Lan i tkalačka radionica

Odete li u Ivanić Grad u Centar za posjetitelje, kao suvenir grada i Zagrebačke županije pronaći ćete – laneni ručnik. Oživljavanje izrade tog starinskog predmeta oslanja se na tradiciju koja je gotovo nestala. Zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca, lan se ponovo sadi i ručno obrađuje na starim tkalačkim stanovima, a lanena priča nastavlja se makar nit po nit.

Vrbovečka pera

Tradicionalna slana pita doista je posebna, okrugla i raskošna pripremala se za posebne prigode. Iako je pera jelo s dugom tradicijom, o njezinoj pripremi nema mnogo zapisa, no dovoljno da se tajna već godinama uspješno prenosi s koljena na koljeno. Vrbovečka pera glavna je zvijezda manifestacije „Kaj su jeli naši stari“, a pokrenuta je i inicijativa da se izvorna receptura napokon zaštiti.

de_DEDE

Pretraživanje

Suche

Korištenjem ove stranice pristajete na uporabu kolačića (eng. cookies). Blokiranjem kolačića i dalje možete pregledavati stranicu, ali neke njezine funkcionalnosti Vam neće biti dostupne. Više o kolačićima

Skip to content